Postoji sada već mnogo tekstova o tome kako komuniciramo, kako dijelimo informacije i kako se između dvoje ili više ljudi događaju transakcije. O tome pišu mnogi autori, praktičari i znanstvenici.

U ovom kratkom tekstu (kojeg nazivam crtica) želim dati mali doprinos toj neiscrpnoj temi.

Kako svatko od nas teži zadovoljavanju relacijske potrebe  "da me drugi vide", često nas ti isti drugi mogu povrijediti i učiniti da se osjećamo neugodno upravo dok nam daju povratne informacije.

Ono što je važno za svakoga sugovornika je da povratne infomacije koje daje ne budu usmjerene na osobu i njezin integritet (npr. ”Neodgovoran si.") nego usmjereno na nečije ponašanje (npr. "Imam dojam da ne ispunjavaš zadatke na vrijeme?”). 

Zašto je to važno?  

Nedavno mi je jedna klijentica rekla ”Ne želim govoriti na sastanku na poslu, jer me strah da će mi se drugi smijati." Ona sama odrastala je u obitelji gdje je povremeno dobivala povratne informacije koje  su bile upućene na nju kao osobu, ne ponašanje i to na kritizirajući način, zbog čega se povremeno osjećala posramljeno.

Tako je jednostavno donijela odluku biti neaktivna u komunikaciji s drugima jer je manje izložena ranjivosti.

(...)

Ova priča ima nastavak, no crtica završava porukom:

"Komunikacija je vještina i svoj komunikacijski stil možemo mijenati i učiniti djelotvornijim, na način da uvažavamo sugovornika i dajemo djelotvorne povratne informacije, a na temelju kojih drugi mogu mijenjati svoja ponašanja. To je prije svega u podlozi osnove teorije transakcijske analize (I ja i ti smo O.K., ali naša ponašanja ponekad nisu O.K.).