MOŽE LI PSIHOTERAPEUTSKI ODNOS BITI RAZLOG PROMJENE KOD KLIJENTA?

transakcijska analiza, relacijski pristup u terapiji, ego stanja

Prikaz rada s klijenticom u fazi rada s Unutarnjim njegujućim roditeljem (NP) u relacijskom psihoterapeutskom odnosu

Većina istraživačkih studija kako navodi Widdowson (2012) se bavila učinkovitošću liječenja depresije i oslanjala se na simptomatsko olakšanje kao mjeru učinkovitosti. Budući da je olakšanje drugi stupanj od moguća četiri prema Bernovim fazama izlječenja, nastavak terapije nakon simptomatskog olakšanja bi mogao imati učinka na smanjenu stopu ponovnih pojava depresivnih epizoda (Widdowson, 2012). Prema Widdowsonu (2017) transakcijska analiza bi iz dobro osmišljenih studija trebala pokazati da je učinkovita kao psihoterapijski pravac u liječenju osoba s depresijom.

Nastavno na prethodno navedeno, Widdowson je 2012. god. objavio istraživački rad pod nazivom ”TA Tretman of Depression - A Hermeneutic Single-Case Efficacy Design Study - ‘Peter’”, gdje je prikazao studiju slučaja u 16-seansnom radu s 28-Petersom, klijentom s dg. depresije. Terapeut koji je radio s klijentom proveo je istraživanje studije slučaja kvalitativnom i kvantitativnom analizom prikupljanja i obrade podataka, posebno vodeći računa o pristranosti istraživača, načinu provjere valjanosti dobivenih podataka (koristeći triangulaciju u odnosu na kvalitetu prikupljanja podataka, vodeći računa o provjeri utjecaja istraživača i reprezentativnosti podataka), provjeri krajnjeg slučaja i traganju za opovrgavajućim nalazima testirajući utvrđeni obrazac i testiranjem objašnjenja. Iz tako pomno razrađenog metodološkog pristupa cilj je bio istražiti Da li se klijent tijekom terapije značajno promijenio?, Da li je ta promjena posljedica učinka terapije? i Koji čimbenici su odgovorni za promjenu? Zaključno kao nalaz istraživanja je dobiveno da se Peter sudjelujući kao klijent s dg. depresije u TA psihoterapijskom tretmanu znatno promijenio, ali nisu svi njegovi problemi za vrijeme terapije riješeni, te je zaključeno da su promjene koje su mu se dogodile posljedica terapije. I u ovom istraživanju je psihoterapijski odnos identificiran kao glavni uzrok promjene.

LITERATURA:

  1. Widdowson, M. (2012). TA Treatment of Deppresion: A Hermeneutic Single- Case Efficacy Design Study- “Peter”. International Journal of Transactional Analxsis Research 3 (4): 3-13. 
  2. Widdowson, M. (2017). Deppresion: A Literature Review on Diagnosis, Subtypes, Patternes, Recovery and Psychotherapeutic Models. Transactional Analxsis Jounal 41 (4): 351-364. 

Unutrašnji njegujući roditelj

 

 

 

 

 

TERAPUTKINJA: ”Što je tvoja trenutna potreba?”

KLIJENT/ICA: ”Da me mama čuje da mi je teško.” (plače)

TERAPEUTKINJA: ”O.k. kako vidiš ili još bolje možeš li zamisliti da ti mama kaže… vidim da ti je jako teško i da si tužna.”

KLIJENT/ICA: ”Ne mogu. Ona to nikad ne bi rekla.”

TERAPEUTKINJA: ”O.K: možeš li samo pokušati zamisliti?”

KLIJENT/ICA: (zatvara oči)

TERAPEUTKINJA: ”Što ti sada treba od mame?”

KLIJENT/ICA: ”Da me podržava u mojoj odluci.”

TERAPEUTKINJA: ”Što još?”

KLIJENT/ICA: ”Da me voli.”

TERAPEUTKINJA: ”O.k. da te voli, da si joj važna i da imaš izuzetno snage i odgovornosti za promjenu u životu.”

KLIJENT/ICA: (plače) ”Da.”

TERAPEUTKINJA: ”Baš sam ponosna na tebe kako radiš na sebi i kako praviš izbore u svome životu i nosiš odgovornost za njih.”

KLIJENT/ICA: (plače) i ja sam ponosna na sebe zapravo. Hvala ti ... (kroz jecaj).

CILJ: OSNAŽITI UNUTRANJEG NJEGUJUĆEG RODITELJA - kroz uspostavljeni relacijski psihotereputski odnos 

Kontakt

Ukoliko imate bilo kakvih upita slobodno nam se obratite putem naše kontakt forme