Grupna supervizija

Grupna supervizija, supervizija

  • Kako dalje u radu?
  • Kako drugi vide što radim?
  • Što ja uopće radim?
  • Kako pronaći svoj stil rada, osobni i profesionalni stav?
  • Kako voljeti svoj posao?

 

Ako se malo poigramo riječima možemo se pitati jednostavnije kako vidim ono što trenutno radim? Sudjelovanje u supervizijskoj grupi omogućava vam da svoje nesigurnosti koje imate, u radu s grupom reflektirate, a u svrhu propitivanja samoga sebe. Grupa potiče člana na reflektiranje jer otvara prostor da činjenice, emocije i osjećaje provjerava na temelju određenih shvaćanja i teorija što je u suštini refleksija (Tatschl, 2009.). Grupa pridonosi i osjećaju smanjene usamljenosti u suočavanju s problemima na koje nailazimo jer slušamo druge članove grupe koji također imaju svoje probleme, a takva obilježja grupnog proces, prema Yalom imaju terapijsko obilježje u grupi. Grupna supervizija uključuje stvaranje male obrazovne zajednice u kojoj članovi mogu imati korist od kumuliranog znanja grupe. „Osnovna je svrha grupne supervizije pomoći supervizantu da integrira sve aspekte koji utječu na njegov neposredni rad. Iskustvo sudjelovanja u grupi olakšava tu integraciju jer je interakcija između čovjeka i okoline temeljena u psihosocijalnom pristupu, a grupa pruža to iskustvo. Stoga se grupna supervizija temelji na modelu iskustvenog učenja i razvoja reflektirajuće prakse. Njezin je krajnji ishod osiguravanje kvalitete usluga u psihosocijalnom radu i razvoj organizacija koje ih pružaju.“ (Ajduković i Cajvert, 2004.: 124). Jedna moja supervizantica je nakon sudjelovanja u grupnoj superviziji rekla: Sada sam više usmjerena na razumijevanje sebe i onoga što radim, a manje na sadržaj koji netko iznosi. Ako želite s grupom otkriti gdje ste trenutno na profesionalnom putu (kao student psihoterapije u TA području, kao psiholog, socijalni radnik, odgajatelj, učitelj, socijalni pedagog, voditelj mjere stručne pomoći i potpore) onda ste pravi kandidat za supervizanta grupne supervizije.

 

LITERATURA:

  • Ajduković, M. i Cajvert, Lj. (2004). Supervizija u psihosocijalnom radu, Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.
  • Yalom, I. i Leszcz M. (2005). The theory and practice of group psychotherapy, New York: Basic books.
  • Tatschl, S. (2009). Reflektiranje- ključna kompetencija u superviziji U: Ajduković, M. Refleksije o superviziji: Međunarodna perspektiva Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 49-66.

Kontakt

Ukoliko imate bilo kakvih upita slobodno nam se obratite putem naše kontakt forme