Supervizija je ”razvoj profesionalne kompetentnosti u podržavajućem okruženju koje omogućuje praktičarima da integriraju svoje profesionalno iskustvo s teorijama i zahtjevima svoje profesionalne uloge, s jedne strane, i sa svojim osobinama, vrednotama, osjećajima, predispozicijama i kompetentnostima s druge strane.” (Ajduković i Cajvert, 2004.). U individualnoj superviziji osoba napreduje vlastitim tempom i ispituje ona područja prakse o kojima nema dovoljnih znanja ili prema kojima osjeća strepnju zbog prijašnjih iskustava. Za nekoga tko je uvijek morao dijeliti prostor i pozornost s drugima u svom domu ili u okolini u kojoj se obrazovao, individualna supervizija može predstavljati reparativno iskustvo u sadašnjosti u kojoj u potpunosti ima pažnju „učitelja“ ili supervizora, odnosno važne osobe (Mesić, 2013.).

 

Namijenjena je onima koji žele:

• dobiti podršku u suočavanju sa svakodnevnim stručnim izazovima
• kritički razmatrati svoje postupke iz različitih kutova
• unaprijediti vlastite kompetentnosti
• brinuti o mentalnom zdravlju usprkos stresorima u radnom okruženju.

 

Ako je vaš odgovor na sljedeća pitanja DA...

1. Želite proširiti kut gledanja na slučajeve s kojima se susrećete u praksi? 
2. Želite dobiti inspiraciju za nove pristupe korisnicima?
3. Želite unaprijediti profesionalne kompetencije?
4. Želite dobiti podršku? 
5. Želite učiti o sebi i jačati profesionalni identitet?

... nadam se da se vidimo na putu vašeg rasta i razvoja kroz superviziju.

 

LITERATURA:

• Ajduković, M. i Cajvert, Lj. (2004). Supervizija u psihosocijalnom radu, Zagreb: Društvo za psihološku pomoć
• Mesić, M. (2013). Primjena terapijskih čimbenika I. Yaloma u superviziji (supervizija u psihosocijalnom radu)